„Želim batu ili seku!“–riječi su male Lore koja se rodila prije sedam godina zahvaljujući postupku vještačke oplodnje.
Danas ova djevojčica ide u školu, uživa u djetinjstvu, i naravno, kao i svako dijete ima svoje želje i zahtjeve. Jedna od najvećih, upravo je ta da uskoro u svojoj porodici ima nekoga sa kim će kroz igru da odrasta.
Lorini roditelji, poput mnogih bračnih parova koji imaju isti problem, znaju koliko je proces vještačke oplodnje složen. Međutim, njihovo iskustvo pokazuje da je uz jaku želju i ogromnu upornost moguće dostići i tako zahtjevan cilj.
„Poslije dvije godine braka, suprug i ja smo shvatili da ne možemo imati djecu. Odmah smo odlučili da potražimo pomoć, jer smo vjerovali da taj problem ima rješenje“, započinje svoju priču Lorina majka Radmila.
Ono što je oduzimalo mnogo vremena ovom paru, jeste sam proces različitih pregleda, pretraga i analiza koje je bilo potrebno prethodno uraditi. Međutim, kako kaže gospođa Janković, to za nju i njenog supruga nije bila nikakva prepreka.
„Naš konkretan problem“,nastavlja ona, „bio je vezan za usporeno kretanje spermatozoida kod supruga, tako da smo prvo pokušali u Banjaluci, sa procesom  inseminacije - postupkom ubrizgavanja sjemena direktno u jajnu ćeliju. Ali, zbog  nepokretljivosti spermatozoida, proces je bio bezuspješan.“
Na putu ostvarenja želje, bračni par Janković stigao je do Beograda, gdje na VMA ponovo rade niz pretraga i nalaza, nakon čega je uslijedio proces fertilizacije (postupak vantjelesne oplodnje u kojem se u epruveti izdvoje muška i ženska polna ćelja, nakon čega se čeka njihovo spajanje). Baš kao i kod prvog pokušaja, slaba pokretljivost spermatozoida nije dovela do pozitivnog ishoda.
U ovakvim slučajevima ljekari preporučuju mikrofertilizaciju, odnosno postupak spajanja polnih ćelija u epruveti direktno injekcijom, koji vrše stručnjaci iz oblasti medicine i biologije.
„Kada su nam predložili mikrofertilizaciju, prijatelj nam je predložio da odemo u Sloveniju i pomogao nam da dodjemo do najboljih stručnjaka. Osim toga, pomoć nam je pružio i oko tehničkih problema - vize i smještaja. Zaista, u najkraćem mogućem roku, dobili smo vize i sve ostalo što je bilo potrebno za odlazak tamo“, ispričala je u jednom dahu Lorina majka.
Iz ovog, ali i niza drugih primjera, vidljivo je koliko znači podrška bliskih ljudi i sredine kada je u pitanju samo donošenje odluke o primjeni procesa vještačke oplodnje.
Potvrdu za to dala nam je i doktorica Sanja Sibinčić, koja je prva u Republici Srpskoj izvršila proces vještačke oplodnje 2002. godine.
„Uticaj okoline je jako bitan i sve je manje prepreka u smislu predrasuda ili nedostatka podrške. Ljudi počinju sterilitet da gledaju kao realan problem za koji postoji rješenje.“
Isti stav ima i prof. dr Senad Mehmedbašić iz Sarajeva, koji se, takođe, specijalizovao u oblasti liječenja steriliteta i postupka vještačke oplodnje. On kaže da neplodnost sve manje postaje tabu, te da ljudi dobijaju sve više saznanja. Sterilitet je još prije desetak godina označen kao bolest, a ne problem nekog bračnog para, što je uveliko uticalo na to da ljudi to prihvate kao činjenicu i da se lakše odluče na sam proces.

Uzroci steriliteta nekad i danas

Moderno doba sa sobom nosi nove izazove i mogućnosti, promjene ustaljenjih navika, pa čak i tradicionalnih normi.
Emancipacija žena jeste jedna od najznačajnijih karakteristika savremenog života, a u kolikoj mjeri ona može da utiče na stvaranje porodice, govori nam dr Sanja Sibinčić.
„Trend da žene ostaju u poznijm godinama trudne, proistekao je iz činjenice da one žele prethodno u životu da obezbijede i završe neke stvari poput školovanja, izgradnje karijere i slično. To je, naravno, dobro. Međutim, s druge strane, ljudi nisu svjseni koliko sa tim namjernim odlaganjem, zapravo umanjuju šansu da jednog dana i zaista postanu roditelji. To nije slučaj samo kod nas, nego u cijelom svijetu.“
Sličnog mišljenja je i gospođa Radmila Janković koja kaže:
„Žene često odlažu trudnoću radi ispunjenja nekih svojih planova. Ipak, mislim da se sve ne može planirati. Možda nisu svjesne toga koliko je lijepo biti majka, imati svoje dijete i učestvovati u njegovom odrastanju i izgradnji jednog sasvim novog bića. To je nešto što se ne može porediti ni sa čim u životu.“
Pored „dobrovoljnog steriliteta“, u današnjem vremenu najčešći uzroci neplodnosti kod žena su uglavnom vezani za začepljenja jajovoda, koja nastaju usljed različitih infekcija. U rapidnom porastu je i muški sterilitet, jer kod svakog drugog ili trećeg muškarca postoje spermiogrami u kojima su izmijenjene morfologije, odnosno gdje postoji ili nedovoljan broj ili slaba pokretljivost spermatozoida.
Različite stavove o pitanju da li je došlo do povećanja stepena steriliteta u moderno doba, u odnosu na ranije, iznijeli su stručnjaci iz Banjaluke i Sarajeva.
Dr Sanja Sibinčić smatra da se o ovom problemu sada samo više govori i istražuje, te da je u knjizi o ginekologiji, staroj 120 godina, pitanju steriliteta bilo posvećeno svega dvije do tri strane.
Dr Senad Mehmedbašić, pak, kaže da je na osnovu njegovog rada i iskustva uvidio da je stepen neplodnosti u modernom vremenu nesumnjivo u porastu, posebno kada je riječ o muškom sterilitetu.
Na osnovu ovoga može se zaključiti i to da je predrasuda da su žene te kod kojih uglavnom leži problem, te da po informacijama koje smo dobili u Zdravstvenoj ustanovi „Medikos“ u Banjaluci, procentualna zastupljenost muškog steriliteta je zapravo jednaka ženskom.
U brojkama to izgleda ovako:
- 40 odsto uzroka neplodnosti nose žene,
- 40 odsto otpada na muški sterilitet,
- u 10 odsto slučajeva postoji problem kod oba partnera,
-  preostalih 10 odsto čine parovi kod kojih je sve u redu, ali ipak ne dolazi do začeća i to je takozvani sterilitet nepoznatog porijekla, koji se posebno istražuje...