Iako se zbog nedostatka popisa stanovništva ne zna koliko žena u Republici Srpskoj živi na selu, po svjetskim statisitkama broj žena koje rade i žive u ruralnim područjima dostigao je 1,6 milijardi ili gotovo četvrtinu od ukupne svjetske populacije

U Republici Srpskoj 15. oktobar posvećen je ženama na selu i od ove godine žene iz ruralnih područja će taj datum obilježavati kao „svoj“ dan.
Univerzalni dokument iz oblasti ženskih ljudskih prava poznat kao „Međunarodna povelja prava žena“ usvojila je generalna skupština Ujedinjenih Nacija prije tačno 30 godina. Glavne rezolucije koje se odnose na „Unapređenje položaja žena u ruralnim oblastima“ donesene su 2001., a izmjene su doživjele 2003. i 2007. godine.
Gender centar, kao stručni tim Vlade Republike Srpske i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS izradili su „Informaciju o položaju žena na selu u Republici Srpskoj“, te učestvovali u izradi akcionog plana za poboljšanje njihovog položaja. Ovaj plan predstavlja samo dio strategije ruralnog razvoja Republike Srpske planirane za period od 2009. do 2015. godine.
Istraživanja situacije žena na selu koja su dosad sprovedena u zemljama Balkana ukazuju na iste probleme i nepovoljan položaj, te da rješavanje ovog pitanja mora biti usklađeno sa preporukama i mjerama iz međunarodnih dokumenata kako na globalnom, tako i na regionalnom nivou.
„Uočava se na prvi pogled da neutralni programi mjera u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, iako „de jure“ nisu diskriminatorni, „de facto“ imaju različit uticaj na žene i muškarce na selu, i to na štetu žena“, kaže  mr Jelena Milinović, koja je pripremila publikaciju o položaju žena na selu u Republici Srpskoj.
Ona dodaje da se tim programima ne mijenjaju duboko ukorijenjeni patrijarhalni stereotipi koji otežavaju ili sprečavaju žene da uživaju svoja prava.
O položaju žena na selu izjasnile su se i članice pojedinih udruženja žena  i ujedno dale prijedloge šta bi u budućnosti trebalo učiniti i na koji način bi se njihova pozicija mogla poboljšati.
„Položaj žene na selu je vrlo težak i neophodno je prilikom izrade strategije uvrstiti i njene potrebe i specifičnosti, pa i pozitivnu diskriminaciju, kako bi pomogli da je ojačamo, kako u društvu, tako i u porodici. Najvažnije je ženu ekonomski osnažiti, jer na taj način ćemo joj pomoći da dobije adekvatnu ulogu i u društvu i u porodici“, ističu u Nevladinoj organizaciji „Ženski centar“ iz Trebinja.
ATF:
Osnovne karakteristike nepovoljnog položaja žena na selu, prema istraživanju stručnog tima Vlade RS:
Podvrednovanje i ignorisanje njihove uloge na selu, iz čega proizilazi decenijska tendencija odlaska mladih žena sa sela;
Iako se javno proklamuje rađanje, ženama na selu nisu na raspolaganju usluge i programi planiranja porodice i zaštite produktivnog zdravlja;
Žene na selu su višestruko opterećene brojnim i teškim poslovima iz domena ekonomije brige i tržišne ekonomije, a da pri tom ne ostvaruju niti beneficije tog rada, niti u perspektivi postoji rješenje ovog problema;
Mnogo žena na selu nije evidentirano na tržištu rada, niti se vode kao nezaposlene, te nisu obuhvaćene programima zapošljavanja;
Žene na selu najčešće rade na imanjima svojih očeva, braće, muževa, koji su isključivo vlasnici imanja. One se često odriču nasljedstva u korist muških srodnika, a vrlo rijetko su vlasnice imovine stečene u braku;
Izloženost nasilju ove kategorije je višestruko ozbiljna, a zaštita žena na selu od nasilja u porodici je u cjelini nedovoljna;
Žene na selu nisu dovoljno uključene u nacionalne i lokalne planove i programe ruralnog razvoja, što ih čini marginalizovanom grupom.