Intervencija ne mora biti formalna konfrontacija osobe koja ima problem sa grupom ljudi. Intervenciju mogu predstavljati brojni okidači, koji će podstaknuti osobu da se pokrene i potraži pomoć. Razgovor može predstavljati moćno sredstvo prilikom intervencije.

1. Roditelji bi prvo trebalo između sebe da razgovaraju kako bi se dogovorili o tome kako će se obratiti djetetu.

2. Treba da odredite vrijeme razgovora sa svojim djetetom kad nije pod uticajem alkohola ili droga i kada nije iznervirano ili ljuto.

3. Na početku treba da izrazite svoju ljubav i zabrinutost za djetetovu bezbjednost i dobrobit što predstavlja osnovu za razgovor, bez obzira da li to dijete prihvatalo ili ne.

4. Trebalo bi da istaknete da je vaša roditeljska dužnost i obaveza da svom djetetu osigurate da odrasta u što bezbjednijim uslovima.

5. Treba da kažete svom djetetu koje ste upozoravajuće znakove zapazili u njegovom ili njenom ponašanju zbog kojih ste zabrinuti. Pri tome upotrijebite saznanja do kojih ste došli ispunjavajući test za procjenu stanja i istaknite da problem koji se pojavio zahtijeva ozbiljnu pažnju i podršku porodice, kao i profesionalnu pomoć, jer može izmaknuti kontroli ili završiti fatalno. Međutim, veoma je važno da ostanete neutralni i da ne osuđujete kao spiker dok čita vijesti. Kako biste sumirali upozoravajuće znakove, možete istaći da nastavak uzimanja psihoaktivnih supstanci, uprkos saznanju o štetnim posljedicama po osobu koja ih koristi i njenu okolinu, predstavlja definiciju "zavisnosti od droga". Nemojte insistirati da se dijete složi s ovom procjenom problema.

6. Zatim treba da saslušate sve ono što dijete ima reći. Ako ono istakne probleme koji su u vezi s upotrebom psihoaktivnih supstanci, potrebno je i to saslušati uz obećanje da će se o tim problemima razgovarati kasnije. Ali treba ponovo da istaknete da vi ovdje razgovarate o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, što je veoma ozbiljno i može biti osnov za niz drugih problema do kojih može doći.

7. Onda bi trebalo da isprobate "motivacioni intervju", koji se koristi u kliničkoj praksi kako biste ohrabrili svoje dijete i naveli ga da razmišlja drugačije o svojoj upotrebi psihoaktivnih supstanci. Pitajte svoje dijete kakav život želi imati sada kada su u pitanju škola, odnosi s prijateljima, odnosi s roditeljima, bratom/sestrom, različite aktivnosti itd. Zatim pitajte kakav život vaše dijete ima u navedenim područjima i slušajte. Sada držite ogledalo u kojem se ogleda djetetov život, a ono to posmatra iz novog ugla.

8. Slušanje je presudno kako biste iskazali saosjećanje i pokazali da zaista čujete i razumijete svoje dijete. Navedite svoje dijete da razmisli o vezi između upotrebe supstanci i činjenice da njegov ili njen život ne odgovara onome što želi za sebe. Naša djeca obično nisu samodestruktivna; ona žele da rade ono što će im koristiti u životu. Ne žele da im neko naređuje, žele da vjerujete da oni mogu i žele uraditi ono što je u najboljem interesu za njihovo vlastito i zdravlje njihove porodice.

9. Pitajte dijete šta ono zaključuje iz ovog razgovora o tome kakve efekte upotreba droga ima na njegov ili njen život da ponovo procijeni problem. Postavite cilj kako bi se stanje popravilo. Zajedno planirajte naredne konkretne korake da pronađete više informacija o zavisnosti, oporavku i resursima, te identifikujte koja vrsta stručne pomoći bi bila najprikladnija.

10. Vi i vaše dijete treba da znate da je razgovor koji ste imali zapravo bio uspješna "intervencija", prvi konkretan korak prema okončanju problema i ozdravljenju. Bilo bi dobro da još jednom iskažete ljubav i brigu svom djetetu. Odajte sebi priznanje, jer trebate i zaslužujete ohrabrenje i podršku kako biste imali snage da zajedno riješite ovaj problem.
Kako motivisati tinejdžera da se počne liječiti
Veliki broj tinejdžera koji imaju ozbiljne probleme sa zloupotrebom droga poriče situaciju u kojoj se nalazi. U skladu s tim, oni smatraju da im je tretman nepotreban i odbijaju da se liječe. Ovdje možete pronaći neke prijedloge kako da ih ubijedite da im je potrebna pomoć:

Pomozite mu da shvati kako se situacija pogoršala u zadnjih nekoliko mjeseci. Istaknite dokaze koji to mogu potkrijepiti: pogoršano zdravstveno stanje, loš uspjeh u školi, povlačenje od porodice.
Recite mu da će povlastice koje ima, kao što su korištenje automobila, džeparac i dozvole za izlazak, biti zabranjene dok ne počne rješavati probleme.
Izrazite svoju zabrinutost za njega i recite da ne možete sjediti sa strane skrštenih ruku i gledati ga kako uništava svoj život.
Objasnite mu da liječenje nije kazna. Zapravo, to je prilika za novi početak.
Potražite podršku bližnjih, kao što su prijatelji i rođaci koji bi vam pomogli da ga ubijedite da prihvati liječenje.
Istaknite im primjere osoba koje su alkoholičari ili narkomani koji su odbili da se liječe i koji su odbacili svoje živote. Ili razgovarajte o osobama koje su prošle tretman i koje danas imaju uspješan život.
Recite im da se mogu suočiti sa ozbiljnim posljedicama ukoliko odbiju da se liječe, kao što su isključenje iz škole ili obavezno liječenje.

Kako pomoći djetetu koje koristi drogu
Ako upozoravajući znakovi dovedu do spoznaje da dijete sa sigurnošću koristi drogu, vrijeme je za preduzimanje odgovarajućih mjera. Direktno suočavanje s činjenicom da vaše dijete koristi drogu povećava vaše šanse za uspjeh i oporavak djeteta. Ne gubite vrijeme skrivajući se od problema. Svoje vrijeme iskoristite za pomaganje djetetu. Što brže djelujete, to će se vaše dijete brže oporaviti.
Sjedite sa svojim djetetom i otvoreno razgovarajte o konzumiranju alkohola i droga. Otvoreno iskažite svoje sumnje, ali izbjegavajte direktno optuživanje. Nemojte razgovarati dok je vaše dijete pod uticajem alkohola ili drugih droga i potrudite se da zvučite smireno i racionalno. Ovo može značiti da ćete morati pričekati i razgovarati s djetetom sljedeći dan ukoliko se pijan vratio kući ili ste otkrili miris marihuane u njenoj/njegovoj sobi. Upitajte dijete o svim aktuelnim dešavanjima u njenom/njegovom životu. Zajednički razmotrite sve načine na koji se može izbjeći korištenje marihuana i alkohola u budućnosti. Ukoliko vam je potrebna pomoć tokom ovog razgovora, pozovite još jednog člana porodice, školskog pedagoga ili vašeg ljekara.
Zapamtite da naglasite tokom ovog razgovora da nećete nikako tolerisati korištenja droga. Budite postojani i primijenite sve disciplinske mjere, koje ste ranije koristili prilikom kršenja kućnih pravila. Raspravite način na koji dijete može vratiti vaše izgubljeno povjerenje: redovno javljanje, izostanak izlazaka ili popravljanje ocjena u školi.
Kao i većina odraslih, mnogi mladi ljudi poriču korištenje alkohola i droga. Ako imate čvrste dokaze da vaše dijete laže, možda ćete morati zatražiti pomoć zdravstvenih profesionalaca koji imaju iskustva u prepoznavanju adolescenata s problemima korištenja alkohola i droga. Ukoliko odlučite krenuti ovim putem nemojte zaboraviti da sve što radite, radite za dobrobit vašeg djeteta. Nemojte stvoriti atmosferu koja će pregled ljekara učiniti kaznom ili prijetnjom.
Ako je vaše dijete već razvilo obrasce ponašanja specifične za zavisnost, trebaćete stručnu pomoć. Ukoliko ne znate o programima za liječenje zavisnika u mjestu gdje živite, zatražite informacije od svog ljekara, lokalnih zdravstvenih ustanova ili policajaca koji se bave sprečavanjem zloupotrebe droga. Roditelji sa sličnim iskustvom mogu biti od velike pomoći u informisanju.
Moderna medicina zavisnost objašnjava kao hroničnu bolest, sklonu čestim ponavljanjima. Proces liječenja može zahtijevati više pokušaja do postizanja potpunog uspjeha i eliminisanja droga iz života vašeg djeteta. Nemojte očajavati ako prvi pokušaj liječenja ne dovede do željenog rezultata i potraje kratko. Iako neuočljivo u tom trenutku, svaki pokušaj liječenja dijete dovodi bliže krajnjem cilju.