Marion van der Bent-Meesters i Lindsey Korver su dokazale da je za humane stvari potrebna samo velika volja i malo truda. Ove dvije žene, porijeklom iz Holandije, pripadnice EUFOR-a, tri mjeseca su zajednički radile na projektu pomoći ženama i djeci u Sigurnoj kući u Banjaluci. Projekat je podrazumijevao prikupljanje finansijskih sredstava kojim bi se poboljšali uslovi boravka za žene i djecu, žrtve nasilja koji se nalaze u Sigurnoj kući. Od približno 5 000 KM prikupljenog novca, Lindsey i Marion su platile popravku poda na prvom spratu Sigurne kuće i kupile neophodna sredstva za žene i djecu koja su im do tada nedostajala. Novac na žiro račun su uplaćivali prijatelji, poznanici i rođaci iz Holandije ali i njihove kolege iz EUFOR-a.
„Pisale smo pisma i e-mailove svim našim prijateljima i poznanicima u Holandiji, u kojima smo im objašnjavali šta namjeravamo da uradimo, i na koji način ćemo utrošiti skupljeni novac. Objavile smo i članke o našoj namjeri u nekoliko magazina kako bi što više ljudi uzelo učešća u ovoj akciji. Otvorile smo račun u Banci na koji su ljudi mogli uplaćivati novac, ali smo imali i kutije za priloge koje su se nalazile u bazi Eufor-a“, govori Lindsey Korver.
Lindsey i Marion su pretrčale 21 kilometar na 17. Večernjakovom Zagreb-maratonu sa ličnom porukom „Žene trče za žene“ (Women Run For Women), noseći majice sa natpisima „Zaustavimo nasilje u porodici“ i logom Udruženih žena Banja Luka.
„Nakon Maratona u Zagrebu, ljudi su nam prilazili i čestitali. To je za nas bila velika podrška i znale smo da smo uradile nešto dobro. Sve te kilometre nije bilo lako trčati ali smo kroz cilj prošle sa osmijehom na licu“, priča Marion van der Bent-Meesters.
Svoja iskustva je ispričala i Lindsay Korver.
„Prije nego što sam došla u BiH, radila sam u mornarici. I oduvijek sam se bavila sportom. Učešćem na ovom Maratonu sam željela pokazati ono što smo Marion i ja uradile, ali na način u kojem uživam, a to je kroz sport. Radeći u BiH bila sam svjedok mnogih situacija koje su nekada bile dobre, a  nekada veoma loše. Znam kako te „obične“ stvari normalno funkcionišu u mojoj zemlji i željela sam dati svoj doprinos da tako bude i u BiH“, kaže Lindsay.
Iza rada ove dvije uspješne žene, stajao je i jedan uspješan muškarac. Riječ je o njihovom kolegi, Harrie Legters, koji im je pružio veliku pomoć pri realizaciji ovog Projekta.
„Morala sam izabrati nekoga ko ima jaku ličnost da Lindsay i meni bude partner u ovom poslu. Ne osjećaju se svi muškarci ugodno kada je riječ o ovakvim projektima. Međutim, ispostavilo se da je Harrie bio pravi izbor jer su ga svi prihvatili, što je jako važno zbog kontakta i razgovora o osjetljivim temama kao što je nasilje nad ženama o kojima smo gotovo svakodnevno razgovarali tokom protekla dva mjeseca“, govori Marion.
Iako skromno tvrdi da njegov doprinos Projektu nije bio veliki, Harrie Legters ne krije da je oduševljen Bosnom i Hercegovinom.
„Ja sam takođe pripadnik misije EUFOR-a u Bosni i Hercegovini i ovo je moja druga posjeta ovoj zemlji. Nakon što sam prvi put došao ovdje, rekao sam sebi da ću se sigurno vratiti. To se i desilo i jako mi je drago zbog toga. Tada sam upoznao Marion i, praktično, od tada je počela naša saradnja“, kaže Harrie.
Nakon ovog projekta Marion i Lindsay namjeravaju početi novi Projekat pod nazivom „United Familly“ koji će biti podržan od strane EUFOR-a.

Sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja u porodici u Banjaluci je otvorena za korisnike od 12. februara 2007. godine. Cilj rada Sigurne kuće Banjaluka je obezbjeđivanje sigurnog skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u porodici u regiji koju pokriva Grad Banjaluka.

Žrtve nasilja u porodici moraju biti fizički sklonjene od nasilnika da bi zaštitile svoj život i ličnu sigurnost. Osim toga, u Sigurnoj kući, žrtve nasilja imaju mogućnost da dobiju profesionalnu pomoć. Od 1. maja 2007. godine sa radom je počeo Mobilni tim – tim za pružanje pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici za područje Grada Banjaluka. Pored predstavnika policije, tim čine i predstavnici Centra za socijalni rad Banjaluka i predstavnici Udruženih žena Banjaluka. Mobilni tim radi tokom 24 časa svakog dana u sedmici i funkcioniše na način da se na poziv policije obavještavaju ostali članovi, koji nakon izlaska na teren čine odgovarajuće korake. Ukoliko se procjeni da bi se u narednom periodu nasilje moglo ponoviti i prouzrokovati određene posljedice, donosi se odluka za smještaj osoba u Sigurnu kuću Banja Luka.