| |
|
|
Isidora Bjelica
„MOJA ISKRENOST SVAKOG RAZORUŽA“
Isidora Bjelica je magistar filmologije, pisac, reditelj, kolumnista, televizijski voditelj, skandal majstor, vojvotkinja, trendseter, svjetski putnik, najmlađi jugoslovenski disident i najkontroverzniji savremeni srpski autor. Najveći skandal koji je izazvala je, prema njenim riječima, srećan brak i dvoje prelijepe djece |
Isidora Bjelica nikoga ne ostavlja ravnodušnim.. Možete je voljeti, mrziti, oduševljavati se njome ili je prezirati, ali nikako ne možete biti ravnodušni prema njoj. Kćerka čuvenog šahovskog velemajstora Dimitrija Bjelice, rođena je u Sarajevu 1967. godine gdje je završila gimnaziju (grčki i latinski smjer). Nakon čuvene afere „naci-žur“, kao najmlađi jugoslovenski disident, zajedno s roditeljima napušta Sarajevo i odlazi u Beograd gdje upisuje Fakultet dramskih umetnosti na kojem jedno vrijeme radi kao asistent. Tu upoznaje i svog budućeg supruga Nebojšu Pajkića. Autor je 55 knjiga od kojih su neke prevedene na nekoliko stranih jezika, piše kolumne i uređuje i vodi dvije televizijske emisije. Takođe, autor je više pozorišnih predstava i radio-drama, a režirala je i film „Dorćol-Menhetn“.
Anarho desni liberal, koji mijenja svijet oko sebe
Oni koji vole Isidoru Bjelicu smatraju da je tajna njenog uspjeha u beskompromisu, talentu i energiji koju posjeduje. Ipak, ona tvrdi da tajna njenog uspjeha leži u nepretencioznoj iskrenosti, koja uvijek svakog razoruža. Ne žali ni za čim što nije uradila u životu, a možda je trebala. Osim...
Sve što sam htela do sada u životu već sam uradila. Iako možda ima nekoliko osoba kojima je trebalo vratiti milo za drago, ali to nije u mom karakteru jer ja nisam škorpija. Ja sam strelac, ne samo astrološki, nego alegorijski i već za dva dana sve zaboravim i oprostim. Moje ambicije su isključivo u vezi s putovanjima, jer još ima puno mesta na svetu koja želim da vidim ili da se u njih vratim. Novac i nagrade me ne interesuju. Na udaru njenih kritika su svi oni koji zaslužuju kritiku, pa makar oni bili najmoćniji i najvoljeniji. To je jedan od načina na koji Isidora Bjelica mijenja svijet oko sebe. Ipak, u takvom svijetu ona ne želi da mijenja baš ništa na sebi...
Život je suviše kratak da bi normalan čovek bilo šta menjao na sebi! Botoks i plastične operacije su za one ljude koji ozbiljno ne shvataju svoju smrtnost. Ja imam timor mortis i zato se nikad ne bih upustila u takve zahvate, a i radije trošim novac na knjige, šešire, slike i putovanja nego na novi nos ili sise. Mak na konac - smanjila bih sise, a povećala nos, ali nemam vremena (smijeh), a ni para za bacanje.
Kao neko ko kritikom najmoćnijih (po definiciji - političara) pokušava promijeniti svijet oko sebe i Isidora se upetljala u kandže politike. Ili bolje rečeno, politika se upetljala u njene kandže. Obogaćena tim iskustvom u životu, ova žena, koja se politički opredjeljuje kao anarho desni liberal, kaže da nije moguće živjeti izvan politike... Bez politike mogu da funkcionišu samo idioti! Njihovo je carstvo nebesko. Sve što činimo je posledica određene strategije, određene politike. Čovek koji ne projektuje svoju ličnu strategiju, koji nema vlastitu politiku manevrisanja, samo vegetira te postaje žrtva tuđe strategije i tuđe politike.
Najkontroverzniji savremeni autor
U svojim romanima Isidora Bjelica se bavi istorijskim temama. Mnogi su je optuživali da izvrće istorijske činjenice, ali ona našu istoriju doživljava na drugačiji način...
Istorija našeg naroda je komunistička izmišljotina, koja je naslonjena na mnoge vekovne mistifikacije i obmane. Ja nastojim u svojim romanima da ih rasvetlim i da istinu predočim javnosti. Nikada nisam čula ni pročitala da bilo koji istoričar tvrdi da ja izvrćem istorijske činjenice. Naprotiv, često mi priznaju da je to sve tačno i poznato, ali da srpski narod ne zaslužuje istinu. Ja mislim suprotno jer ne pripadam nikakvoj tajnoj organizaciji, koja radi na skrovitim ciljevima, koji pre ili posle postanu javni. Takođe, odnosi između muškaraca i žena zauzimaju centralno mjesto u njenim romanima. Naročito je puno uradila na afirmaciji žena u svojim djelima. Mišljenja je da žene polako prevazilaze tradicionalne uloge majki i domaćica i preuzimaju vodeću ulogu u muško-ženskim odnosima. To je svetski proves, koji je porazan za muškarce. Pogotovo za muškarce u našim geografskim širinama izmučenim svakojakim sukobima. Kod nas se taj proces nekako razvija sporije, koliko zbog turske toliko i zbog austrougarske tradicije. Ali patrijarhatu je odzvonilo!
U posljednje vrijeme mnogi romane kategorišu na muške i ženske. Toj kategorizaciji na ženske romane nisu izostavljeni ni romani Isidore Bjelice, ali ona to shvata na sljedeći način... Ja možda ne razumem šta neko misli kada kaže ženski roman. Mislim - ja sam žena i radim ženske stvari, nosim ženske čarape i cipele, haljine, šešire i bunde i pišem ženske kolumne i ženske romane. Da bi natjerala i muškarce da čitaju njene romane, Isidora je smislila originalnu ideju. Napravila je prvi roman-haljinu. Kako je došla na tu ideju, ona odgovara... Na ideju da napravim prvi roman haljinu sam došla tako što sam shvatila da ulazimo u milenijum u kojem više nema umetnosti same po sebi. Mislim da su danas veliki modni kreatori ono što su nekada bili Dali ili Pikaso, ideja umetnosti je danas neodvojiva od tržišta i radikalnog sinkretizma. Moja roman-haljina je omaž toj ideji. A sa druge strane, muškarci danas sve manje čitaju. Ja sam na ovaj način htela da im pomognem da bar pročitaju svoje žene, onda će ih valjda bolje razumeti.
Onaj ko ne putuje - ne živi
Kao neko ko se maksimalno drži Njegoševog gesla da onaj ko ne putuje - ne postoji, Isidora Bjelica je proputovala cijeli svijet. Sebe doživljava kao građanina svijeta, iz razloga što, krećući se po svijetu, ona je zapravo statična...
Pa ja se držim Njegoševog gesla, zaista verujem da onaj ko ne putuje ne postoji, kao što ne postoje stvari koje se ne diskutuju. I tako, krećući se, sputani gravitacijom, mi smo isuviše statični, uostalom to je Zenon u svojim aporijama davno dokazao.
Fascinirana je Sjevernom Afrikom. Egipat, Maroko i Tunis su mjesta na kojima likovi njenih romana vole, mrze, vode ljubav... Šta je to što je posebno u tim mjestima da djeluje toliko inspirativno na nju, ona objašnjava...
Pre svega klima. Ja sam rođena 10. decembra u slavi boga Ra. Apsolutno sam solarni tip, mislim da svetlost i toplina čine ljude zadovoljnijim pa tako i srećnijim. S druge strane, mnogi moji prijatelji ezoterici tvrde da sam u prethodnoj reinkarnaciji bila egipatska carica. Ponekad, u Gizi ili Luksoru, poverujem da su na dobrom tragu.
Nedavno je sa svojom porodicom išla na put oko svijeta. Kakav je osjećaj u tako kratkom vremenskom periodu obići cijelu zemaljsku kuglu, „ispasti iz vremena“, a biti u jednom prostoru i druge stvari koje su je fascinirale na tom putovanju Isidora je opisala u svom najnovijem romanu „Put oko sveta za 25 dana“...
“Put oko sveta za 25 dana” se pojavio na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu, u izdanju “Lagune” i jedna je od najprodavanijih knjiga. Kada ga pročitate shvatićete šta me je najviše fasciniralo, ali za ovu priliku mogu da vam kažem da je to roman o vremenu, mi smo prošli datumsku liniju na putu od Tokija do Havaja i tako živeli jedan dan duže. Jedan dan smo živeli dva puta, tako da se sada osećam kao kosmonauti po povratku sa Meseca, vladam jednom misterijom, koja je običnim smrtnicima nedokučiva.
Iskoristi dan
Isidora Bjelica je već dugi niz godina u skladnom braku s rediteljem Nebojšom Pajkićem. Otkrila nam je koja je tajna njihovog uspješnog braka...
U seksu i inteligenciji. Uvek kažem, MM, mozak i muda. Najveća je laž da se brak troši kako vreme prolazi, naprotiv, brak je kao vino, što starije to bolje.. Naša tajna je u tome što smo naš brak pretvorili u umetničko delo. Znači, nema trivije, dosade, laži, nego čista artificijelnost sa puno strasti i humora.
Kao kruna njihovog srećnog braka tu su njihova djeca neobičnih imena - Lav Grigorije i Vila Evanđelina, koji ih čine neizmjerno srećnim i ispunjenim...
Ja i moj suprug volimo indijansku tradiciju kao što volimo naše pravoslavne korene, tako su imena naše dece proizašla iz tog spoja. Sin se prevedeno na srpski zove Lav, koji je spreman na akciju, a kćerka - Vila, koja donosi radosnu vest. Ovako je kraće i zagonetnije. Životni moto Isidore Bjelice je lat. CARPE DIEM što u prevodu znači - iskoristi dan. Ona smatra da se, putujući stazama kroz koje ju je život vodio, uspješno pridržavala svog životnog mota...
Mislim da sam dovoljno dana iskoristila da mogu da budem zadovoljnija od mnogih i neprijatelja i prijatelja. Valjda mi zato mnogi traže savete ili žele da saznaju moje recepte i formule za sreću. A njeni savjeti i recepti za sreću su zapisani u svim njenim romanima, koji, kako ona kaže, ne samo da su pametni, nego podižu grudi i otklanjaju celulit.
Suzana KVRGIĆ |
|
|
|
|