Radmila Smiljanić rođena je u Bihaću, 20. februara 1973. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Bosanskom Petrovcu. Glumu je završila u Novom Sadu u klasi glumice Mire Banjac.
Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji umjetnosti u Banjaluci u klasi prof. dr Maje Volk i asistenta dr Nataše Glišić. Kao glumica odigrala je niz značajnih uloga igrajući u komadima domaćih i svjetskih klasika. Na televiziji je ostvarila ulogu u seriji „Vratiće se rode".
Do sada su joj izvedeni tekstovi „Reci mi u kom si žanru", „Heroji za jedan dan", "Magareće godine", radio drama “Strah pokreće svijet” i tekst koji je nama bio povod za priču – „Balon od kamena – moja sjećanja“.
Radmila Smiljanić za svoj dramski prvenac kaže da tekst daje uvid u intimnu priču koju je dijelom i sama proživjela.
"Nema kvalitetnog umetničkog dela ako čovek u to ne utka jedan deo sebe. Nešto od svega toga sam doživela, nešto su mi ispričali, nešto sam izmaštala, tako da je tekst jedna kombinacija svega toga.“
Iako joj je prvobitno zvanje – glumica, ova mlada i talentovana umjetnica kaže da uopšte nije bitno čime se neko bavi – “Najveće je umeće pustiti se i biti čovek!”, kaže gospođica Smiljanić koja je u potpunosti oslobođena, ne tako rijetkog, glumačkog egoizma i sujete.
Iako je još od spoznaje same sebe znala da će biti glumica, sad misli da to možda više nikada neće raditi u životu! Njena najveća vrlina je hrabrost, a najbolje se osjeća kad radi. To objašnjava svojim imenom “Radmila”! Milo joj je raditi i tada je u potpunosti ispunjena! Zanimljva je i veoma duboka njena izjava kad nam je objašnjavala zašto toliko voli da radi:
“Rad mi je doneo sve što imam i sve što nemam!”
Gospođica Smiljanić nam je rekla da se od rada najbolje odmara šetnjom, druženjem sa prijateljima za koje je veoma srećna što ih ima i čitanjem knjiga. Čita raznovrsnu literaturu i da bi izabrala knjigu postoje različiti kriterijumi. Trenutno je najviše zanima ruska savremena drama, iako napominje da su joj među najdražima Selimović, Crnjanski, Andrić…
“Knjiga je najlakši način da se nađeš u dobrom društvu”, kaže nam mlada umjetnica za koju već mnogi prognoziraju da će vrlo brzo dostići i prestići slavu svoje imenjakinje i prezimenjakinje Radmile Smiljanić, operske dive.

U Banjaluci živi od 1999. godine, ali se, kaže, ne osjeća da je još uvijek srođena sa njom, dok za Novi Sad, grad u kojem je postala glumica, kaže da se razmijenila sa njim… da je grad njoj dao što je imao i ona njemu...

Ostatak teksta možete pročitati u štampanom izdanju

Autor: Zorica ĐUKIĆ