Jesu li Vam žene u životu otvorile sva važna vrata?
- Ne, ja sam si sam svojim talentom otvorio i vrata i horizonte. Žene su bile moja inspiracija, žene poput Deborah, pa Irene Papas, pa Ines Popović..., ali ja nikada nisam nikoga kopirao, niti mi je itko pomogao.

Znate li da ste Vi i Ćiro Blažević jedine muške javne osobe u Hrvatskoj koje mistificiraju godinu svoga rođenja, pa pouzdano ne znamo koliko ste zapravo stari. Zašto to činite?
- Ha,ha ha... Ma, ja sam u drugoj dimenziji, bezvremenskoj. Ja sam i ispred i iznad vremena, uvijek sam bio 10, 15 godina ispred svih, a sad sam i 20 godina ispred u svemu: u imidžu, u mišljenju, u poslu, u pristupu poslu...

Rekli ste jednom prigodom da ste sami sebe odgojili u New Yorku. Što su Vam dali i usadili roditelji, što Vam je dalo ovo naše podneblje i društvo, a za što ste se sami izborili?
- Roditelji su mi dali život, Bog mi je dao priliku i talent, a ja sam oduvijek bio izrazito samostalan, i zapravo od rođenja pripremljen za sve veliko što će mi se dogoditi. I uvijek sam bio sam kovač svoje sreće - od Rima preko Londona do New Yorka koji me odgojio i uzdigao u svakom smislu, i duhovnom i emotivnom i financijskom.

Što Vam je prva asocijacija kad kažem New York?
- Moj image, ja! Jer New York - to sam ja. Pravi Njujorčani nikad ne žive cijeli život u New Yorku, tek odrade tamo možda petnaestak godina, baš kao što sam ih ja odradio. Nakon nekog vremena čovjeku tamo postane zamorno, jer New York neviđeno troši ljude.

Kažete da su Vas newyorške ulice punile energijom. Što to čovjeku u NY daje tu snagu da u njemu može poletjeti?
- Imao sam sreću ili bolje rečeno predispoziciju da sam se uklopio u NY i crpio sve njegove mogućnosti. I protok energije bio je obostran: ja sam se davao NY, a on meni. Ali onaj tko se u New Yorku ne uspije uklopiti - izgori. Ili skrene u neki životni ekshibicionizam, u droge. NY proždire, ali mene nije uspio, jer sam bio jači od njega: meni su moj šport i samurajski, asketski način života mnogo pomogli.

Vas bi čovjek, znajući što ste sve prošli, uvijek prije doživio kao hedonista nego asketa?
- Ja sam živio asketski, i u mašti. Volim imaginaciju i to je na kraju krajeva moj posao, a uvijek treniram i nastojim zdravo živjeti. Jedino što baš ne mogu spavati - ja sam u NY izrazito malo spavao, najviše pet sati dnevno. Moj učitelj nanbua, preteče nanbuda, a u čemu sam bio prvak svijeta, rekao mi je da ni on nikada ne spava više od četiri, pet sati dnevno. Ja se uspijem napuniti energijom na druge načine, a ne samo spavanjem.

Imate li možda nekog duhovnog vođu?
- Nemam. Ja od svake religije uzmem najbolje, a moja religija je dobrota i suosjećanje. Nikad nikome ne uraditi neko zlo. Bio sam i još sam uvijek jako eksplozivan, i moram se izrazito truditi da ne poludim, da se kontroliram, i baš mi je u samokontroli šport mnogo pomogao.

Od kuda kovanica Stephan Lupino?
- U New Yorku sam shvatio, gradeći svoj stil, da nešto moram promijeniti i u svome imenu, pa sam kao podložak uzeo svoje prezime Lepen i postao Lupino. A dogodilo se gotovo spontano: jedan je dobar prijatelj uzviknuo ti si Lupino, Lupo i tako sam postao Lupino.

U svakom novinskom članku o Vama već u uvodu piše da ste ne samo snimili oko 2 000 žena, nego i spavali s otprilike toliko. Je li to približno istini?
- Ma nisam, ma dajte molim Vas...

Znači, to je pretjerivanje?
- Ha, ha, ha...

Aha, hoćete možda reći da ih je bilo više od 2000 ?
- Ma, to je mit o meni. Posljednjih godina postao sam mnogo veći profesionalac i sve rjeđe miješam seks i posao. Zapravo sam jako osjećajna osoba, čak presenzibilan.

Tko je koga češće zavodio: Vi žene ili žene Vas?
- Kaj ja znam... Žene su mi priznavale da sam ih vrlo lagano zaveo, da sam jako seksi, i stvarno sam bio seks simbol down towna.

Je li istina da ste u jednom razdoblju svoga života htjeli spavati sa cijelim svijetom, kao što je svojedobno izjavila Annie Flanders?
- Da, istina, ona je vrlo pametna žena i dobro je to vidjela. To je rekla u ono doba osamdesetih kad sam bio na vrhuncu slave i slovio doista za kralja noći i pravoga frajera.

Što je u to doba značilo biti pravi frajer?
- Upravo to da bude muško. Danas frajeri misle da ih određuje lova, automobili, a to su pravi "papci" koji traže nadomjestke. Meni razmetanje statusnim simbolima nikada nije trebalo, jer ja sam uvijek imao sebe. Jednako kao i danas. I još uvijek se žene "pale" na mene.

Postoji li ipak neka koju ste željeli dovesti pred objektiv, a niste uspjeli?
- Ja nisam "starsfucker", to mi je užas, to mi je degutantno. To su mi isfurane nebuloze. Kaj znači snimati Pamelu Anderson, iako ako treba slikat ću i nju, ali me to uopće ne zanima da bih se ja za sve te opće poznate zvijezde borio. Ne. Ja stvaram zvijezde od običnih žena. Svaka žena koju sam snimio nosi moj pečat. One su istodobno pristupačne i uzvišene. Moja erotska fotografija nije vulgarna jer ni moje misli, niti moj stav prema životu nisu vulgarni. Moje su fotografije herojske, jer ne pokazuju tijelo nego dušu.

Jeste li se ikad upitali biste li i bez kamere u ruci i svoga fotografskog talenta uspjeli privući toliko žena u svome životu?
- Uvijek sam bio okružen gomilom žena, i u vrijeme kad sam trenirao karate. Naravno da je i magija fotografiranja učinila svoje, ali iskreno - mene su žene iskorištavale u najmanju ruku jednako kao i ja njih.

Jesu li Vas žene i odbijale, i profesionalno i privatno?
- Svakoga odbiju, pa i mene su odbijale, ali više iz nekog natjecateljskog razloga, zbog treniranja ega, nego zato što su me iskreno htjele odbiti.

S kime ste u životu imali više problema, s ljubomornim ženama ili ljubomornim muškarcima?
- Ipak mnogo više s muškarcima. Bilo je i tučnjava, dobro smo se znali potući zbog žene. Naravno da sam znao dobiti i po glavi, s tim i moraš računati kad se ideš tući...

Jeste li imali nemoralnih ponuda? I jeste li ih prihvaćali?
- Moj rad odiše čistoćom i govori o meni. Ja nisam nemoralna osoba, takvog su me prihvatili i svi znaju s kim imaju posla.

Ako nije nepristojno pitati, a znam da je, ali ipak Vas pitam: koliko je iznosio najveći honorar koji ste ikad dobili i za što?
- U Japanu sam za posao koji sam odradio za tjedan dana dobio 80.000 dolara. Kad sam radio kalendar za "Lanciu" dobio sam 60.000 dolara, a za "General Motors" oko 50.000. Kod nas? Kod nas se uglavnom radi za kikiriki...

Jesu li Vas kad prevarili, najbanalnije: jesu li primjerice obećali nešto platiti, pa biste Vi napravili svoj posao, ali ga na kraju niste naplatili?
- Uvijek su me varali, a i sad me varaju.

Kad bi zbrojili, koliko su vam ostali dužni?
- Jooooj, Bože moj, puno! Ostao sam "kratak" sigurno za jednu kuću. Ali, dobro, čovjek se s time pomiri. Kada sam malo "potonuo" nakon rata u Hrvatskoj, često sam odlazio u New York i počeo sam se baviti investicijama, ali u krivo vrijeme - krah na Wall Streetu odnio mi je milijun i 200.000 dolara. Predočio sam si da sam ostao bez novca na papiru i da mi novac zapravo ništa ne znači, i taj me financijski krah ljudski ojačao i natjerao da nađem dublje okvire svome životu i radu. Iako je žena i danas stalno u mojem fokusu, nije više ni prva ni jedina.

Jeste li s godinama promijenili i svoju predodžbu o pravoj ženi?
- Nisam. Žena je za mene oduvijek jedna vrst enigme. Ako sve znaš o ženi onda ti nije zanimljiva.

Hoće li Vas i danas najprije privući tanki ženski nožni gležanj?
- Definitivno mora biti zadovoljena neka estetska razina, ali ljepota koja je svima lijepa mene ne privlači. Žena mora imati u sebi i emocije i dušu, dakle magiju, nije mi dovoljno da je samo lijepa. Ali, niti da je samo inteligentna.

A što Vas na prvu loptu može odbiti od žene?
- Glupost i neurednost. I nadasve tipovi sponzoruša. A toga u Hrvatskoj ima strahovito mnogo, na svakom koraku ih vidim. Tu i tamo i njih slikam, ali čisto sterilno, ne privlače me nimalo. Biti sponzoruša u Hrvatskoj je postala profesija. Ali za to je kriv sustav, kod nas su se izgubile ljudske vrijednosti, samo je važan novac i svi se, pa i žene, povode za tim. Gadljivo!

Koja se žena najdulje zadržala u Vašem životu, a koja u Vašem srcu?
- Mnogo žena je prošlo i mojim životom i srcem, iako se dosad još uvijek nisam vezao istinski ni za jednu, pa čak ni u braku.

Kažete da ste emotivna osoba, pa onda se valjda netko zadržao u Vašem srcu?
- Ja vam imam veliko srce, i mnogo stane u njega, a opet imam i gužvu u srcu. Meni su u životu, i privatno i profesionalno, iznimno bitni emotivni podražaji. Sad sam valjda u razdoblju kad tražim neku novu emociju, mislim čak da sam i našao jednu...

Zašto smatrate da se ljubav neminovno potroši poput okusa čokolade u ustima, i da se na kraju brak neminovno pretvori u ekonomiju i obaveze? Zar Vi ne biste mogli uz jednu ženu ostati cijeli život?
- Razmišljao sam puno o tome. Meni se nije dogodilo da sam uspio i(li) htio zadržati jednu ženu. Hvala Bogu, ima i ljubavi i brakova koji su se izdigli iznad prozaičnih svakodnevnih stvari na jednu višu razinu. To i ja tražim, i ja tražim ženu s kojom bih proveo cijeli život.

Što su Vama vaše partnerice najviše zamjerale?
- To da sam jako usredotočen sa svoj posao. I uistinu - ja nisam realan tip, živim u svijetu imaginacije, odlutam, zaboravim, a to ženu počne smetati.

Tko Vam je najseksi žena današnjice?
- Možda bismo mogli na nju naići ovdje pod uspinjačom u Tomićevoj ulici... To ultimativno nametanje seks simbola je baš za "papke" koji se sami ne mogu odlučiti koja im je seksi, pa im mediji stvore seksi ženu.

Je li Severina seksi?
- Je, ona je u redu, ima karizmu u odnosu na ostale pjevačice, ali za mene nije seks simbol. Za mene je od svih tih u zemljama bivše države najseksi Ceca. Da sve naše pjevačice stavimo skupa, ne možemo napraviti jednu Cecu u smislu seks simbola.

Tko po Vama ima najveću magiju od žena na hrvatskoj javnoj sceni?
- Nema tu magije. Poslije New Yorka teško tu pronalazim magiju u bilo čemu.

Koje je vaša najplodnije stvaralačko razdoblje?
- Definitivno u New Yorku osamdesetih. Za samo dvije godine cijeli je svijet znao za mene.

Jeste bili na neki način bili impresionirani svojim vrtoglavim usponom i svime što Vam je donio?
- Nisam! Bio sam spreman da uspijem. Nisam imao nikakvoga uzora, sve sam to dobio sam od sebe, instinktivno.

Što smatrate svojim najvećim profesionalnim uspjehom?
- Svoj duhovni rad, ciklus '"Moji anđeli". Htio sam prikazati dječju bol, potpuno nepravednu i neobjašnjivu, ali i nadu. Taj ciklus je moj profesionalni i životni preokret. Žene me i dalje zanimaju, ali ne i glamur i sav taj polusvijet modni i estradni kod nas - to je antiglamur.
Odavno sam sve to prerastao. Ja volim da je stalno cirkus oko mene, jer uostalom, kako se veli, "show must go on", ali u unutarnje moje stanje je teško prodrijeti. Duhovno sam otišao dalje, zanimaju me realnost i emocije, svaki dan želim nekome pomoći, za razliku od većine koja je samo zaokupljena sobom i zgrtanjem. Strahovito me iritira društvena nepravda, sva ta silna bahatost i to razmetanje oko nas. Zlo mi je kad vidim političare i ne samo njih kako se prave važni u svojim automobilima umjesto da nešto i podijele s onima kojima treba.

Što je prevagnulo u Vama da ste se 1991. iz blještavog New Yorka vratili u zamračenu Hrvatsku?
- Domoljublje. Iako sam danas u nekim trenucima ljutit sam na sebe što sam se odlučio vratiti, ipak sam negdje duboko u sebi ponosan na svoj potez. Većina ljudi je bježala van, a ja sam se uključio u humanitarne akcije, snimanjima po ratištima, htio sam biti ovdje sa svojim ljudima dok im je teško. Onda sam se zaljubio, oženio, dobio dvoje djece, u međuvremenu sam se i rastao, ali sam u dobrim odnosima sa svojom suprugom, a i ovdje sam još uvijek zbog svoje djece.

Kako ste došli u prigodu slikati politički establišment, pa i Tuđmana?
- Tuđman je sam htio da ga slikam, bilo je to u vrijeme kad sam slikao i sve generale i Gotovinu. Usput, on je jedna od karizmatičnijih osoba koje sam slikao. Na Gotovininoj svadbi bio sam jedini fotograf. I Tuđman je jako karizmatična osoba. Prema meni je bio jako strpljiv, a iako slovi kao tvrd, prema meni nije bio. Šalili smo se, imao sam s njim jako dobar odnos, čak sam ga šminkao i presvlačio dok su se oni njegovi "peseki" vani zgražali. Sve mi je dozvolio, samo mi je u šali rekao da ga ne stavim s golim ženskama.

Jeste li Vi čovjek nadahnuća ili šljaker?
- Ja sam čovjek nadahnuća, ali kad nema toga ja opet mogu šljakati, to je moja vrijednost, jer nadahnutost je rijetka, pa dok netko čeka nadahnuće, pije i drogira se, a ja ne. Ja radim, pa ako i ne fotografiram, treniram karate ili radim sklekove ili dizajniram svoj namještaj.

Jesu li kolege fotografi ljubomorni na Vas? Tu i tamo se čuje "ja bolje fotkam, ali on se bolje isfurao"...
- Ne mogu se ja s njima uspoređivati, jer je među nama razlika u svjetlosnim godinama po svemu.

Vrlo ste samouvjereni što potvrđuje i Vaša izjava da ste prije živjeli 10-15 godina ispred svih, a danas da ste čak 20 godina ispred vremena. Otkud vam tolika samouvjerenost?
- Snagu i samopouzdanje daje mi sve što sam postigao dosad. Ali i prije uspjeha sam bio samouvjeren, jer imam energiju stvaralaštva i "kemiju". Nemam pojma kako, ali ja znam dobiti pravu sliku!

Imate li muškog najboljeg prijatelja?
- Nemam, većinom se družim sa ženama. Kod nas su svi muškarci u biznisu, svi hoće biti tajkuni.

Jeste li odabrali imati kuću u malim Pitvama na Hvaru kao čisti kontrast jednom New Yorku?
- Moguće. Želio sam se osamiti i napuniti energijom, prepustiti se prirodi i iz prirode crpiti snagu i nadahnuće...