U reference predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojše Radmanovića ubilježene su mnoge prestižne, kako političke tako i druge javne funkcije. Međutim, za opstanak i ostanak u javnosti kao i za svoj progresivan napredak u mnogim životnim oblastima predsjednik BiH svakako može zahvaliti svojoj porodici s kojom, kad god ima vremena, dijeli loše i dobre trenutke, a čiju podršku ima i danas. Supruga Dijana kaže da nijedna odluka, koja ima uticaj na porodični život, nije donesena, a da se prethodno nisu međusobno konsultovali i razmotrili sve mogućnosti - uzroke i posljedice!
"Ako se kaže da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, onda sam ja jedan od rijetkih koji se mogu pohvaliti da iza mene stoje tri uspješne žene, svaka na svoj način, ali sve tri zajedno su uz mene", kaže Radmanović ne krijući ponos zbog toga.

Umjetnost u duši i domu

U domu porodice Radmanović dočekala nas je ugodna atmosfera, protkana umjetničkim duhom i profinjenim stilom, nagovještavajući da će razgovor biti više nego prijatan. Pažljivo birani ukrasni detalji upotpunjavali su ambijent u kojem dominiraju umjetnička djela poznatih domaćih slikara. Ničeg previše, a svega dovoljno! Gospođa Dijana je svoju viziju sprovela u djelo, na čemu bi pozavidio i profesionalni ambijentalni dizajner. Nije za čuđenje jer supruga Dijana je nastavnik muzike, ljubitelj opere, čest gost Narodnog pozorišta te redovni posjetilac izložbe umjetničkih djela, a iskustvo i ljubav prema umjetnosti izoštrili su njen ukus za prave stvari. Rukom je pokazala na jednu umjetničku sliku koja ima prednost nad ostalima.
"Veoma sam vezana za tu sliku. To je rad mog oca, urađen prije 64 godine", pojasnila je Dijana. Dok smo započinjali priču kćerke Borjana i Ana su već pripremale kafu i kolače. Dijana je odmah stavila do znanja da neke detalje iz porodičnog života ne želi komentarisati.
"Nebojša i ja smo zajedno već 30 godina, a to kako smo se upoznali gdje i kako je bilo su uspomene koje su samo moje i mislim da će me svaka žena razumjeti. Mi smo banjolučka priča, a u zajednički život smo ušli iz ljubavi, koja traje i danas. Naravno, ništa u životu nije savršeno, pa tako ni mi. Ali za sve ove godine, kada bi se pojavili problemi, suočavali smo se s tim i kroz razgovor i dogovor dolazili do zajedničkog rješenja. Kada se danas osvrnem na svoj život, pogledam kćerke, oko čijeg vaspitanja sam se svojski trudila, uživam u svakom trenutku. Ne žalim što nikad nisam radila, iako sam nastavnik muzike. Odlučila sam da se posvetim porodici. Takva odluka je proizašla iz našeg zajedničkog dogovora i sve do danas mi, možda za današnje vrijeme neobično, poslove dijelimo na drugačiji način. Ja sam preuzela brigu o vaspitanju djece, njihovim školskim obavezama, odrastanjima... Naravno, i Nebojša je učestvovao u tome, ali ipak moja uloga na tom polju je uvijek bila dominantnija", priča Dijana dok gospodin Radmanović, koji je do tada pažljivo slušao, dodaje:
"Porodični život mi je veoma važan. I pored mog čestog odsustva iz kuće, zbog posla kojim se bavim i rada od jutra do večeri, ipak, uspješno zaobilazimo globalizaciju u kojoj se porodica zanemaruje. Drago mi je što smo uspjeli ostati van toga i biti drugačiji, odnosno imati kvalitetnu porodicu".

Ne volim kuhinju

Supruga prvog čovjeka BiH otkriva jednu malu tajnu. Kaže da nije klasičan tip domaćice što se vidi iz priloženog i nije ljubitelj čestog boravka u kuhinji, ali kad skuva, kažu ostali članovi, ne može se odoljeti.
"Jedino sam dijete svojih roditelja i mnogi znaju da potičem iz imućne banjolučke porodice. Ipak sam se potrudila da u životu naučim mnoge stvari, koje mi do danas koriste. Višak znanja nikad ne može smetati. U svakom slučaju, više od kuhinje volim druženje i posjetu galeriji, kako u Banjoj Luci tako i u Sarajevu, ali i u mjestima gdje Nebojša i ja odlazimo na odmor. Nikad nisam bila razmažena, a vaspitana sam patrijarhalno, mada ne u nekim starim klasičnim klišeima. Zaista volim druženja, ali često ljudi koji me ne poznaju imaju poseban način razmišljanja o meni. Da li je to zbog mog stava ili držanja - nisam sigurna, ali mnogo puta sam čula da me smatraju hladnom i nepristupačnom, naravno dok me ne upoznaju... Ipak, u životu, pogotovo ako je izložen javnosti, čovjek mora da pazi na svoj ugled, ali to ne znači zanemariti draga prijateljstva i ljude s kojima se poznajem dugi niz godina", priča Dijana s osmijehom na licu kao da se još pomalo zabavlja da zbuni ljude koji je upoznaju svojim toplim pristupom.

Kćerke svoga oca

Dvadesetsedmogodišnja Borjana i dvadesetdvogodišnja Ana pokazuju mnogo ljubavi i pažnje prema majci, međutim, čini se da su prave kćeri svoga oca. Borjana je novinarka i zaposlena je u banjolučkim "Nezavisnim novinama", a specijalnost joj je spoljnopolitička situacija. Mada je počela studirati na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, zbog bombardovanja se vratila u Banju Luku. Bez želje da koristi veze svog oca, Borjana je krenula u "malu školu novinarstva". Savladavajući prve korake i upoznavajući dobre i loše strane ovog poziva, obrela se na žurnalistici u Banjoj Luci. Pokazujući kvalitet, ali i upornost u novinarstu izvještavala je iz Haga, a danas uređujući rubriku svijet, ima i svoju kolumnu. Već izvjesno vrijeme ne živi s roditeljima, ali porodica joj je i dalje na prvom mjestu i bez obzira na obaveze trudi se da s roditeljima i sestrom ode na predstavu, obiđe muzeje, posjeti dugogodišnje porodične prijatelje i rođake.
Međutim, a to priznaje i gospodin Radmanović, Borjana često voli s ocem da polemiše o aktuelnoj političkoj situaciji kod nas i u svijetu. Neizbježni su i kritički komentari i osvrti na neke očeve poteze što je, priznaje predsjedavajući, ponekad i dobra navigacija.
Dok je Borjana veoma jednostavna djevojka, koja ne ističe, niti koristi prilike da naglasi "poziciju" svog oca, mlađa sestra Ana je potpuno drugačijeg kova. Anin temperament i želja za dominacijom, a sama priznaje, otkriva veoma ambicioznu djevojku, koja se ne libi da u svakom trenutku kaže ono što misli. Njena želja je, kaže, da jednog dana krene očevim stopama i da uđe u svijet politike, a predispozicije su i to što Ana studira na Fakultetu političkih nauka. Otac, ipak, s negodovanjem gleda na Anine ambicije plašeći se manjka kreativnosti na političkoj sceni što nikako ne bi bilo u skladu sa kćerkom Anom. I supruga Dijana nije apolitična, pomno prati događaje i unutrašnju politiku kao i svaki mužev izlazak u javnost.
Bračni par Radmanović se slaže da im nedostaju zajedničke šetnje, odlazak u restoran i posjete prijateljima, ali već su se navikli na specifičan način života i česte razdvojenosti. Još nisu donijeli konačnu odluku o preseljenju u Sarajevo, međutim, za sada, supruga Dijana često putuje na relaciji Banja Luka - Sarajevo.

af:

Nebojša Radmanović je rođen u Gračanici. U ranom djetinjstvu se s roditeljima preselio u Banju Luku gdje je završio osnovnu školu, potom Gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu studije savremene istorije. Po povratku u Banju Luku zapošljava se u Arhivu Bosanske krajine, biva član i nedugo zatim i predsjednik popularnog kulturno-političkog udruženja - "Kaba", što je bio svojesvrstan ulazak u politiku. Iako u to vrijeme nije razmišljao o profesionalnom bavljenju politikom , izazov je bio prevelik...
"Sebe sam tada vidio u nekim naučnim radovima, istorijskim časopisima, međutim život je pun iznenađenja i danas sam ovo što sam", kaže Radmanović.
Njegova biografija je prepuna visokopozicioniranih funkcija kao što su direktor Narodnog pozorišta, direktor i glavni i odgovorni urednik prijeratnog lista "Glas", predsjednik Izvršnog odbora grada Banja Luka, poslanik u NS RS, ministar resora lokalne uprave i samouprave... Međutim, Radmanović je svojevremeno bio i na poziciji predsjednika Bokserskog kluba Slavija, ali nije se bavio ovom plemenitom sportskom vještinom.
I, naravno, kao svaki balkanski čovjek, voli sport i fudbalske utakmice.
I pored svih obaveza na funkciji kolektivnog šefa države, Radmanović ne odustaje od svog hobija - lova. Za sebe kaže da nije tipičan lovac, niti voli da priča dobre stare lovačke...

Text: Branka BRANKOVIĆ, foto: Josip KRINJSKI