Namjeravao sam ovaj put da zapišem koju o prijateljstvu! Zamislio jedan mali ogled, jednoznačnu raspravu, nenametljivu minijaturu kojom bih podsjetio kakve radosti, ravnodušnosti i razočarenja mogu da nam priušte osobe sa kojima svakodnevno ispijamo kafe, razmjenjujemo SMS poruke, dijelimo cigarete i tajne, igramo tenis, roštiljamo, upoređujemo sudbine, oplemenjujemo dane ili traćimo vrijeme, kreativno ćutimo ili laprdamo o sistemu poremećenih vrijednosti, smišljamo zavjere protiv masovnog ludila ili samo ogovaramo svijet koji ne razumijemo.
Ali, evo, već kod prvog pasusa nađoh se u vrtlogu dilema, pod pljuskom sumnji, pred bezobalnim morem po kojem svaka plovidba postaje neizvjesna i besciljna. Ko su u stvari svi ti ljudi koje smatramo prijateljima, šta nas to motiviše da ih tako teško ili olako stičemo, čime ih zaslužujemo, kako ih testiramo i zašto gubimo?
Da li je prijatelj onaj ko te sažaljeva i saučestvuje s tobom u nevolji ili onaj ko se iskreno raduje tvojoj sreći? Možeš li uopšte da nazoveš prijateljem onoga kojeg se ponekad postidiš pred drugima ili pred kojim nisi spreman i sam da pocrveniš? Vjeruješ li zaista da ti je prijatelj onaj koji je u prijateljstvu sa svima ili koji nije kadar da ima drugog prijatelja osim tebe? Da li prijateljstvo obavezno podrazumijeva pravljenje kompromisa, činjenje ustupaka i usluga, svakodnevno dokazivanje ili je ono baš suprotno? Laskaš li prijatelju, podnosiš li njegove mane, možeš li bezrezervno da mu vjeruješ i ako ga mjesecima ne vidiš i ne čuješ, misliš li da su prijateljstva kao rijetke biljke koje uvenu ako ih često ne zalivaš ili su ona utemeljena na nečemu neobjašnjivom, vječna i neuništiva kao ostroške stijene? Zamisli život kao rajsko šetalište i na njemu prijatelje koji hodaju različitom i neujednačenom brzinom. Nakon nekog vremena jedan počne da zaostaje, drugi opet srlja, jednom smisao postane da razgleda što više, drugom da dobaci što dalje. Jesu li u mogućnosti da sačuvaju prijateljstvo, ako su usput upoznali nove ljude, sebi slične, one koji ih prate u pogledima i ritmu?
Iskreno, ne znam! Zapravo, nemam pojma ni koliko prijatelja uopšte imam. Sokrat je govorio da svako može reći koliko ima ovaca i novaca, ali ne i prijatelja. Epikur je smatrao da je od svih dobara koje nam mudrost pruža najdragocijenije prijateljstvo, Aristotel je pisao da je prijateljstvo vrhovna vrlina, jedna duša u kojoj stanuju dva tijela. Za Seneku ono je svetinja, za Katona najbolji ljekar, Ibn Zafar je poručivao da samo prijateljeva ruka vadi trn iz srca, a Gete je spjevao: "Kada vapi čovjek koji teško strada, kako se više pomoći ne nada; I tada, i uvijek, djelotvorno liječi, tek nekoliko prijateljskih riječi"! S druge strane, Mirabo je tvrdio da se češće sahranjuju prijateljstva nego prijatelji, La Fonten da nema veće opasnosti od glupog prijatelja, Ovidije da trpjeti greške prijatelja znači praviti svoje, a Burjan da onaj koji ti oduzme usamljenost, a ne pravi društvo, i nije prijatelj nego - gnjavator! Paskal je primjećivao da bi se malo prijatelja održalo kada bi svaka strana znala šta se o njemu govori u njegovom odsustvu, a Dositej je dobacivao da nepostojan čovjek upotrebljava prijatelje kao haljine; nova moda, novo odijelo, nova sreća, novi prijatelji. Šta se promijenilo u međuvremenu? Jesu li prijateljstva vremenom usavršavana kao mobilni telefoni, tabakere i teniski reketi ili su postala jeftinija od kineskih patika i otužnija od plastičnog voća? Na kraju krajeva, mogu li ponovo da se zaliječe pokidana prijateljstva, odnosno da li ona naliče na zalijepljenu vazu koja više ni za koga nije ukras ili su poput preležanih vodenih ospica koja organizam blagosiljaju imunitetom na isto oboljenje? Eto, ne znam ni to!
Znam samo kako su u ratu kojeg mislimo da smo preživjeli, prijatelji pucali jedni na druge, da su među prevarenim žirantima sahranjena mnoga prijateljstva, da su bogatiji, ljepši i uspješniji okruženi bataljonima lažnih prijatelja, da je isuviše iznevjerenih prijateljstava ostalo iza maturskih i apsolventskih pijanki, ispitnih podvala, ljubavnih promašaja, zaboravljenih rođendana, neukusnih šala, ideoloških izdaja, poslovnih konkursa... A, znam i da su tu, tik pored nas, predivni i nezamjenjivi prijatelji, ličnosti bez kojih valjda ni mi ne bismo bili ono što mislimo da jesmo!
