Da sam slušo moju Petru sad bi imo jetru!

"Kaže meni moja Petra nemoj piti otiće ti jetra..." ovo je predhodnica naslova, a pošto je tekst zaista odličan i nesvakidašnji biješe mi žao da ga "kratim". Po mojoj slobodnoj procjeni ova pjesma bi trebala postati uskoro hit dana a ko zna možda pobjedi i na sljedećem eurosongu. (Opet će Al Dino ostati bez nagrade). Ako ništa, dobiće on jednom nagradu kao najčešći učesnik, te najveći optimista.
Šta ćeš čovjek nije imao hita a da je sarađivao sa pravim ljudima, ko zna gdje bi mu kraj bio. Zamislite samo da je otpjevao " Da dogovor kuću gradi, rekao je neko, s tobom kako stvari stoje i temelj je daleko".
Meni kad je "plitak potok a voda duboka" dođe da zapjevam "Ja sam seljak veseljak, a u duši tugu skrivam, šta ću jadan kraj Morave kad ne znam da plivam".
Šta je, vi, kao ne slušate narodnu muziku a na svadbama vas viđam češće na stolovima nego li sarmu!
Pa kad krene ona " Žiletom si rezala vene, kako ću da se brijem, što ne misliš na mene..." ko ne bi razbio – pjevača. Taman počneš da plačeš od tuge pregoleme, da žališ gdje si se rodio i gdje živiš kad ti dotični pjevač "na uvce" zapjevuši "nemoj da mi plačeš na kućnom pragu da mi vrata ne povuku vlagu...". Pa ti ostavi broj telefona da popijete zajedno kafu, eee onda ja njemu otpjevam "što na kafu zoveš mene, kada nemaš samljevene".
Ako sad počnem filozofirati o turbo - folku, pardon turbo-kiču, nećete pročitati ništa novo. Sve je već rečeno ali ne lezi vraže, nije sve snimljeno.
Imate dva oblika turbo folka. Narodnu muziku koja je ušla u sve pore našega društva i onaj laganiji oblik, nazovi zabavnu muziku koja se od narodne, razlikuje samo po tome, što dotični izvođači manje zarađuju.
Mislite li da se stih " Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću. Šta će meni vjenčanje i žena kad sa tuđom živim bez probema" nemože otpjevati u rock fazonu. Ma može. Dokazano. Nije ni rock ono što mu ime opisuje. Na ovom mjestu bi sad odlično došla rečenica: Nema više starog dobrog rock n rolla. Ali navedena rečenica i njena "drugarica" – "Daske koje život znače" su dvije najizlizanije i najljigavije rečenice, koje sam čula da ih jednostavno niti mogu, niti želim iskoristiti.
Dakle, nema više rock n rolla. Pa šta. Živi od narodne muzike turbo i kratko. Opa, "Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi", zamislite koncert, pardon zbor. Za stolom dvadesetak neoženjinih momaka u kasnim tridesetim, a oko stola "slučajno" prolaze djevojke u sjanim košuljama i kratkim suknjama, kome stajale dobro, stajale. Pa kad je Lola pogleda ispod obrva i naruči srceparajuću pjesmu "Ti ode na zeleno, ja osta na crveno, rastavi nas semafor", ma nema sna posle tog sljedećih deset dana, što li razmišljajući šta je semafor, što zbog izgubljene ljubavi.
Ili zamislite facu novopečenog bogataša, kad naruči "za svoju dušu" pjesmu "Imam garažu i Mercedesa tri, još mi samo fališ ti", pa se skine do pasa i počne da maše košuljom a "lagani" miris znoja počne da ispunjava prostoriju u kojoj se nalazite. Malje ispod ruku, požutjele od znoja pokazuju koliko se dotični napatio zbog pomenutih Mercedesa. Odatle mu i žuta boja "kajle" od 1,5 kg na vratu.
Ima i "finih" djevojaka koje se nedaju tek tako smuvati na Mercedese, pa svom draganu naruče pjesmu "Oj, Milane moja ružo ćale mi s naoružo, u vazduh će sve da digne samo kad te stigne!"
Onda dođe prijetelj, pardon poltron, da utješi druga, pa naruči "onu njihovu" – "Na moj račun pićemo, prijatelji bićemo, tugu ćemo spriječiti, jedan drugog liječiti, jer za mojim stolom, sve je pod kontrolom".
Jednom prilikom, ali samo jednom, sam se našla u objektu gdje je "udarala" narodna muzika. Da zlo bude veće našli smo mjesto tik do zvučnika pa samim tim i do "benda". Kada sam vidjela da ih nemogu ućutkati, sipajući im mišomor u piće, pokušala sam im barem upropastiti veče, kao što su oni meni. Pozvala sam pjevača i u rukav mu ugurala pedeset maraka tražeći da mi sljedećih sat vremena "na uvce" pjeva "Crna ženo sa očima plavim". Bio je presretan a kad je otpjevao svoje, napravio pauzu i izvadio novčanicu iz rukava došao je sav bjesan do mene (naime, novčanica je štampana samo sa jedne strane). Pitala sam ga što se buni kad ja niti sam crna, niti imam plave oči!!!
Sva sreća što je gazda kafića moj najbolji prijatelj, inače bi naglavačke napustila objekat.
Mogla sam nakriviti šešir i idući kući pjevušiti "Ej, mjesece pobratime, samo noćas isprati me, popio sam koju više, sokaci se ukrstiše, dok pronađem onaj pravi već će zora da zaplavi!"
U istoj kafani mi se često naruči i pjesma od milja "Hej, Zoro ne svani".
Umalo da zaboravih da pomenem, kako sami sebe nazvaše srpske "Rolingstonse", Jandrino Jato, sa njihovim hitom "Danijela". Bogami meni je sve to sumnjivo otkud malo, malo pa Danijela ode, pa se vrati, pa ode, pa se sad javlja sa mobitela a nije priložila kauciju za roming. Bogami, kad ovo drugovi policajci čuju, neće se provesti dobro. Ima da ispitaju kako to ona stalno dobija vizu, a mi jadni obični smrtnici ni u susjednu nam Hrvatsku bez pasoša.
Ali, eto, muzika je, ovakva ili onakva, sasatavni dio našeg života.
Prije par mjeseci sam za rođendan poklonila lektorici CD sa ozbiljnom muzikom. Bila je vidno iznenađenja. Vjerovatno me ni ona nije "tako" zamišljala. Šta bi tek rekla, kad bi me vidjela da uz Šopena, izlagajući svoj život opasnosti, perem prozore na petom spratu! Sreća u nesreći je što se u prizemlju moje zgrade nalazi pogrebno društvo, te bi se svaki eventulani pad završio brzim i kvalitenim pakovanjem za vječiti pokoj.