| Preko
vatre, trnja i žileta do “zvijezda” !!!
- Reci, al požuri !?, tako se javlja ne telefon jedan od
nejvećih šarmera sa malih ekrana TV prijemnika, gospodin
Tarik Filipović koji na 68 upućenih telefonskih poziva,
na 50 prekine vezu, na 17 ne odgovara uopšte a onda kad
konačno čujete njegov šarmantni, muževni glas (a pritom
vas ne zove iz “Milijunaša”, za pomoć) imate dvije sekunde
vremena da mu objasnite da već tri mjeseca čekate taj “svečani”
intervju. Izgovora, naravno uvijek ima, (lično posjedujem
zbirku izgovora raznoranih “Tarika”). Navešću vam samo par
primjera: prekinuo sam sa djevojkom ne pitaj ništa, imam
snimanje, pokvarilo mi se auto, bolesna sam i ne znam kad
ću i da li ću ozdraviti, spremam se za put, ostala sam bez
(dobrog) glasa…
Svi oni (veliko poštovanje prema izuzecima) koji su osjetili
samo minut slave odjedanput postaju toliko zauzeti da sasvim
zaboravljaju one koji su zajedno sa njima trčali oko dobrostojećih
firmi i sponzora da se “pripomognu”. Na svim “visokim nivoima”
je isto, glumci, pjevači, političari, menadžeri, pa čak
i njihovi bračni partneri…
Nije lako, ni psihički ni fizički odlaziti šest puta na
zakazani intervju sa Petrom Božovićem koji je prvi put nenaspavan
pa nemože, drugi puta je gladan, pa ako može posle ručka,
eee posle ručka (treći put) toliko se najeo da stvarno nemože
pričati, pa eto ako može pred veče dok se malo hrana provari,
kad je varenje konačno završeno četvrti put dobijate odgovor
da je već zakazao sastanak sa prijeteljom u Banja Luci koga
nije vidjeo 10 godina (vjerovatno je i njemu kao meni zakazivao
sastanke) pa bi najbolje bilo da taj intervju (koji već
počinje da ga nervira) odradimo prije početka predstave.
Naravno sa najširim osmijehom na licu čekate Gospodina Glumca
da vam konačno kaže 20 nebuloznih rečenica koje trebate
pretvoriti u 60 i pritom ne iznositi svoje stavove, ali
avaj, Gospodin Glumac misli da je ipak najbolja solucija
prijatan razgvor posle predstave “Ćeraćemo se još“, Matije
Bećkovića koju se nije usudio naučiti na pamet, (kao da
to nepismena banjolučka publika zaslužuje za svojih pet
maraka).
Predstava se završava (a vaša tek počinje) jer morate odglumiti
kraljevsko oduševljenje zbog nečega što bi najradije prespavali
i opet “glumački” prilazite Glumcu kome visoki funkcioneri
oduševljeno prilaze i česitaju, pozvaju na večeru… i vi
naravno započnete svoju socijalnu priču kako eto, cijeli
dan pokušavate uraditi taj intervju on prvo pokušava da
vas se sjeti (nikad nisam saznala da li je to egoizam ili
debilizam?) i kaže da oko dva ili pola tri ujutro dođete
u restoran “Palas” pa posle “večerice sa funkcionerima”
je moguće da ćemo konačno porazgovarti… zaboravljajući pri
tome da se naš posao zove novinarstvo a ne prostitucija!
Kada ga podsjetite na to, eee onda nema više šanse…
Ima tu još caka, ako se recimo “dočepate” broja telefona
cijenjenih menadžera, očekujte veoma veliku ljubaznost (zaboga,
ljudi od toga žive) i naravno intervju dobijate uvijek u
zakazanom roku ali se uglavnom radi preko faksa (ja njemu
pitanja on meni odgovore) ili E-maila - opet mrtvi razgovori.
E sad, neki su menadžeri domišljati pa “nakite” odgovore,
neki opet i nemaju baš vremena ili mašte pa odgovori na
pitanja idu kombinovano; da, ne, možda, svakako, ne, otkud
Vam to, da, mislim, ovaj… Priznajte nebiste bili baš oduševljeni
intervjuom u kome bi bila dominanta novinarska pitanja…?!
Nedavno sam saznala jednu kobnu istinu, od tri intervjua
koje sam radila sa Tošetom Proevskim, makedonskom zvjezdicom
on nikad nije vidjeo ni jedno pitanje, jer prosto čovjek
ne zna i nema šta reći, odgovore mi je slao ljubazni menadžer
kome je više nego Tošetu stalo da se za njega čuje u Bosni.
Evo naknadno se izvinjavam svim čitaocima koji su zajedno
sa mnom živjeli oko godinu dana u zabludi… bili smo prevareni…?!
Među “nedostižnima” je i gospođa Gordana Ivanić, supruga
bivšeg Premijera Mladena Ivanića koja je očekivala da ćemo
voditi prepisku preko faksa mjesecima, izvlačeći se sastancima
koji traju ujutro od osam do tri časa posle podne i čiji
glas nebiste zasigurno čuli (čak i da je Tarik nazove iz
“Milijunaša”). Ili možda cijenjoj gospođi nedostaje neko
ko bi joj pisao (mirisna pisma) puna Jesenjina i jednostranog
divljenja.
Naša mlada i perspektivna (?) pjevačica Romana Pavić je
više svog životnog vremena provela pjevajući po kafanama
i “cimajući” novinare za rukava nego što je spavala. A onda,…
onda je snimila svoj prvi album i odselila se u Beograd…
Eeee, barem da nam je poslala razlednicu “Zbogom žohari”…
pa da znamo mi sitni mali žohari da nikad i nismo imali
nikakvog udjela u njenom putu ka zvijezdama…
Par exelans, Predrag Ejdus dođe na zakazani intervju, ali
u takvom stanju da ga jedino možete odvesti na ispiranje
od alkohola i usput mu kupiti par košulja i pantalona jer
su one na njemu toliko masne i prljave od predhodne burne
noći… šta reći?!
Ipak, ne budimo na kraj srca (to mi je pisali i u horoskopu
za decembar) ima i onih sa kojima je pravo zadovoljstvo
i zakazati i uraditi intervju, to su, zna se pravi profesionalci,
oni koji uvijek imaju šta reći i koji nemaju šta kriti.
Na mom spisku najveći favorit je gospođa Ružica Sokić koja
mi je intervju dala dok je ručala i to još sa gipsom na
nozi, za njom ukorak idu Milorad Mandić Manda koji je propustio
večeru sa kolegama i “poklonio” mi puna tri sata zaista
prijatnog razgovora, bivša direktorica Banskog dvora Vida
Grandić koja zaista zna šta govori i kako. Odlični sagovornici
između malobrojnih su Boris Novković, Severina, Karolina
Gočeva, Goca Tržan, Maja Tatić, Selma Alispahić, Dragan
Bjelogrlić, Dino Merlin, pa dirigent Nemanja Savić sa kojim
i najlošiji novinar može napraviti najbolji intervju…
Ipak, kraljevi su kraljevi… Njeno Veličanstvo Princeza Katarina
Karađorđević ne samo što se tačno na vrijeme pojavila na
zakazani intervju i ljubazno i otvoreno odgovarala na sva
postavljena pitanja već se za razliku od mene sjeti svake
godine da pošalje i novogodišnju čestitku nekoj tamo Zorici
Đukić sa kojom je dva puta (nadam se) prijatno razgovarala.
Ne žalim i ne opravdavam novinare, ima i nas, više kukolja
nego kukruza… Tako moja bivša radna koleginica zove ministra
zdravstva u nedjelju ujutro (misleći da je svima nedjelja
radni dan) i kaže; Ej, ministre izvini što te zovem, znam
da je nedjelja ali j….. treba mi izjava!!!??? Ili zakažu
intervju pa ga otkažu zbog navodnih obaveza, ili svoje dramatično
stanje iz kuće prenesu kroz riječi sagovornika. Ili si umisle
da je su toliko veliki da je sagovornicima čast da razgovarju
sa njima a ne obrnuto. Jedna od takvih intervju počinje
ovako – “JA(?!) i Neda Arnerić se znamo već pet godina,
par puta je ona sa mnom pila kafu u tom i tom kafiću u Beogradu…
Nema dalje… kad se ovog sjetim uvijek ostanem bez teksta…
Sretna vam Nova Godina bilo da ste zvijezde ili žohari.
Želim vam mnogo sreće, zdravlja i razumjevanja za sve ljude
oko sebe…
|
